Prevodim pjesme
kad želim biti drukčija od one druge sebe
koja ih također piše.
Kad poželim da sam rođena u velikom gradu,
za vrijeme i ili nakon proboja,
kad poželim da sam živjela u Americi 40-ih,
u vrijeme šaha u Iranu,
na lijevoj strani Berlinskoga zida,
kad poželim da sam unuka nekog Židova
koji je pobjegao u Kanadu,
unuk koji nosi ime predaka
što vratio se iz sibirskog progonstva,
kad želim biti crna, žuta, crvena, razodjevena,
kad želim govoriti na sav glas
na usta stranca
ne bih li se izrazila na laganom engleskom,
bučnom poljskom,
ili besprijekornom perzijskom.
Prevodim bol drugih
kao drugorazredni osjećaj,
čvrstom rukom i bezdušno,
jer bol me zanima samo u teoriji,
zato što sam htjela biti liječnik.
Prevodim
kad se ne mogu usuglasiti s ovom drugom
koja piše u meni.

_Preveo: Damir Šodan